Da odgojite sina Muškarca

On ima tri godine, i od njegovog „mama, ja te puno volim“, rastapa se srce i muti se um. Jedino što želiš je zaroniti nos u meke obraščiće ili iza uha i upiti miris kože tvog dječaka. Naravno da trebaš uživati u svom djetetu, ali trebaš shvatiti da je tvoja uloga u njegovom životu puno kompleksnija od pružanja nježnosti.

Rodila si sina, napravi od njega pravog muškarca. Ja sam majka, ali sam prije svega žena. Prva žena u njegovom životu. Kako se bude ophodio prema meni isto će se ophoditi prema svim ostalim ženama nadalje u njegovom životu. Uvijek imam to na umu.

Pogotovo sad dok je još uvijek mali. Sad stiče navike, sad gradi odnose, sad se postavljaju temelji vrijednosti. A kad odraste bit će već lakše, ponavljanje je majka znanja.

Ja želim da moj sin bude muškarac. Samostalan. Zato neću otrčati po sok, čim mi zatraži. Ustani, odvoji se od igre i uzmi sam. Muškarac mora biti samostalan. Obziran. Zato mu neću dozvoliti da jede iz mog tanjura. Iz obzira prema meni, koja sam također gladna, a on već ima svoj tanjur.

Muškarac mora znati da njegove potrebe nisu prioritetne, i da mora voditi računa o interesima drugih ljudi. Brižan. Zato mu neću dati posljednju kockicu čokolade, jer postojimo i sestra, i ja. Neka je i svega deset milimetara, ali čokoladu moraju probati svi.

Muškarac mora voditi brigu o bližnjima. Neko tko završava poslove. Zato neću za njim  skupljati igračke, čak i ako mi priredi predstavu sa suzama i demonstriranjem tuge. Ne žurim nigdje, pričekati ću.

Muškarac mora obaviti svaki posao do kraja. Neću mu kupiti velike bombone u trgovini, ako je vikanjem okupio sažaljivu publiku oko sebe. Bombon je nagrada. Muškarac mora znati da se nagrada za neprimjereno ponašanje ne dobija.

Ja ću saslušati njegovu ogorčenost i objasnit ću mu suštinu onoga što se dogodilo, ako je, recimo, uzeo igračku drugom djetetu i bio zbog toga izgrđen. Ne treba plakati i žaliti se. Mora znati da se za sve snose posljedice.

Muškarac mora biti odgovoran. Jak. Naučit ću ga kako se prilagoditi i dogovarati se. Čak se i tada može dogoditi da sve krene naopako.

Mora biti spreman na poraze. Muškarac postaje jak, tako što prebrodi poraze. Odvažan. Ja ću mu reći: „Popni se na brdašce“, čak i ako je brdašce visoko, a on još mali za to. Ja ću  stajati dole i paziti. Muškarac mora biti odvažan i osvajati najviše vrhove.

Ja ću viknuti i naljutiti se, ako ne poštuje moje granice. Mene treba slušati i naučiti da i ja imam svoj teritorij. Muškarac mora shvatiti da postoji prostor drugog čovjeka i da je taj prostor neotuđiv.

Bit će mi krivo kad padne i udari se. Zagrlit ću ga i poljubit ću ga. Jer nije sramota plakati kad te nešto boli. Muškarac mora znati pokazati emocije. Ja ću ga liječiti, učiti, uz moju pomoć će se razvijati, pomagat ću mu, slušati ću ga, brinuti ću o njemu, pružati ću mu toplinu i nježnost, ljubit ću ga puno, grliti ću ga snažno. Mora naučiti da blizak znači, kada je blizu.

Muškarac mora znati voljeti. Za njega ću učiniti sve. Sve što je moguće da se učini. Ali nikada neću zaboraviti na sebe: želim da zna da nitko nije dužan posvetiti mu svoj život. I baš zato što ga volim, moj sin će postati muškarac. Neka u svijetu bude bar još jedan Muškarac više.