ELEGANTNE, ŽILAVE I NEODOLJIVE Kako mačke prživljavaju padove koje bi sigurno ubile svaku drugu životinju!

Prema zabeleškama jednog veterinara iz Njujorka mačka po imenu Sabrina pala je sa prvog sprata i bila je u dovoljno dobrom stanju da odmjauče priču o tome. Prošla je sa jednim slomljenim zubom i još nekoliko manjih povreda.

Mada bi se Sabrinina priča mogla smatrati neverovatnom, ona nije baš tako neuobičajena. Kada ljudi padnu s velikih visina, njihove povrede su veoma teške. Može im pući lobanja ili kičma, ili mogu imati unutrašnja krvarenja. Veoma retko se dešava da neko preživi pad s visine veće od nekoliko metara.

Ali mnoge mačke prživljavaju padove koje bi sigurno ubile svaku drugu životinju ili čoveka. Njih možda donesu u veterinarsku ambulantu s okrvavljenim nosevima, naprslim zubima i slomljenim rebrima, ali su bar živi. Zato nam se može doslovno učiniti da se mačke vraćaju u život posle smrtonosnog nesrećnog slučaja. Videvši da se ovo stalno ponavlja neko može steći utisak da mačke imaju mnogo života. 

Naravno, mačke imaju ustvari samo jedan život, ali veoma vešto padaju. Zašto? Pre svega mačke o tlo udaraju manjom silom nego mi. One su mnogo manje od ljudi i lakše. Zato je njihov pad mekši. Ali to što su male nije njihova jedina prednost. Mačke su u padanju veštije od mnogih drugih manjih životinja kao što su pudlice i zečevi.

Na početku pada okrenuta je naopako, ali će mačka pokušati da se dočeka na sve četiri noge. Izvanredna oprema za ravnotežu u njenom unutrašnjem uvu omogućuje mački da brzo odredi svoj položaj i ispravi se, baš kao da ima žiroskop. A kad se mačka prizemi sve četiri noge ublažavaju udarac. Osim toga, mačkine noge su pri prizemljenju savijene, tako da sila pada ne prolazi pravo kroz lomljive kosti, već se raspoređuje na mišiće i zglobove. 

Ali evo podataka o mačkinom padu koji najviše iznenađuju: verovatnoća da mačke prežive pad je ako padaju sa veće visine. Neki Njujorški veterinari utvrdili su da je deset procenata njihovih mačijih pacijenata uginulo pri padu s visine od prvog do petog sprata, ali pri padu od šestog do tridesetog sprata uginulo je samo pet posto.

Zašto? Tela pri padu ubrzavaju. Sva tela koja padaju svake sekunde povećavaju svoju brzinu za 35,96 km/h. Od početnih 0 km/h, za samo nekoliko sekundi pada možete dostići 160 km/h. 

Kada ne bi bilo vazduha i kada bi dva tela padala u vakumu, oba bi udarila u tlo u istom trenutku-čak i ako bi to bilo pero i frižider.

Međutim pošto pada neko vreme kroz vazduh, svako telo dostiže ono što naučnici nazivaju krajnja ili konačna brzina. To je posledica otpora vazduha koji usporava pad. Veličina usporenja zavisi od mase tela i rasporeda te mase. Da preživiš pad potrebna je manja masa i veća površina.

U praksi, to znači da će osoba srednjeg rasta, koja pada s petog sprata u času sudara s tlom kretati brzinom oko 200 km/h. Mačka bi se mogla kretati prema Zemlji od samo 100 km/h.

Ali mačka ima još jednu neočekivanu prednost. Kada dostigne konačnu brzinu i počne da ubrzava, može malo da se opusti. Pri kratkom padu moguće je da se konačnaa brzina ne dostigne sve do kraja pada. Ali ako mačka ima više vremena na raspolaganju- ako pada s višeg sprata-kada dostigne konačnu brzinu može da raširi noge. To njenom telu daje oblik padobrana.

Znamo šta se dešava kada otvorimo padobran. Stvara se veća površina za otpor vazduha. Trenje se povećava, a padobran- ili mačka u padu usporava. Sabrina je možda baš zato mogla da othramlje posle svog pada sa 31-og sprata.